Odjel za palijativnu skrb – Hospicij Božanskog milosrđa izgradila je humanitarna udruga Sveti Josip radnik iz Irske uz veliki angažman časne sestre Muriel Geisler i gđe. Mary Walsh. Objekt je nakon izgradnje predan Gradu Ljubuškom, koji ga je 2013. godine predao na korištenje Domu zdravlja Ljubuški. 

Nakon što su naši djelatnici prošli edukaciju iz palijativne skrbi, kod kolega koji rade u Hospiciju u Tuzli, pripremljena jemedicinska dokumentaciju te je prvi bolesnik u Hospicij primljen krajem 2013. godine. Naši djelatnici su se o palijativnoj skrbi dodatno educirali na stručnim kongresima u Republici Hrvatskoj (Dubrovnik, Ston, Zagreb, Vukovar), prošli su edukacije u Centru za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine Sveučilišta u Zagrebu (CEPAMET), a kroz projekte prekogranične suradnje, koji su bili vezani za poboljšanje usluga palijativne skrbi u prekograničnom području, prikupljena su vrijedna iskustva od kolega iz cijele Europe (Velika Britanija, Slovenija, Austrija, Poljska). Iz navedenog je vidljivo da se poseban naglasak daje edukaciji iz područja palijativne skrbi, kako bi usvojena znanja i iskustva primijenili u radu s našim bolesnicima. Suradnja s CEPAMET-om se nastavlja i dalje, kroz organizaciju dodatnih edukacija za medicinsko osoblje iz naše ustanove, kao i drugih zdravstvenih ustanova u našem okruženju te edukacije članova obitelji palijativnih bolesnika i socijalnih radnika.

Procedura prijema u naš Hospicij je organizirana na način da najčešće članovi obitelji bolesnika podnesu zahtjev za prijem Povjerenstvu za prijem bolesnika po odredbama Pravilnika za prijem bolesnika u Hospicij. Ukoliko prijem bude odobren, kontaktira se glavna sestra koja dogovora daljnju proceduru i vrijeme prijema bolesnika. Nakon što je bolesnik primljen i popunjena sva medicinska dokumentacija, brigu o bolesniku preuzima naše medicinsko osoblje. Nakon prijema se posvećujemo postupcima zdravstvene njege, jer se većinom radi o nepokretnim bolesnicima, održava se redovita higijena, poseban naglasak se stavlja na terapiju boli, jer je cilj da se palijativnom bolesniku maksimalno poboljša kvaliteta života u terminalnom stadiju bolesti. Osim toga, u vremenu kad je bolesnik primljen održava se redovito kontakt s članovima njegove obitelji, pruža im se sva moguća potpora koja im je potrebna u tom trenutku. Kontakt s članovima obitelji se nastavlja i nakon smrti bolesnika, odnosno u periodu žalovanja. Ako bolesnik to želi i ukoliko postoje medicinske indikacije, organizira se dolazak duhovnika u Hospicij, po potrebi se provodi psihoterapijska podrška od strane psihologa ili psihijatra iz naše zdravstvene ustanove, a socijalni radnik sudjeluje u rješavanju socijalnih i administrativnih prava bolesnika. 

U proteklom periodu od 8 godina smo skrbili o oko 300 palijativnih bolesnika, pružali im svu potrebnu medicinsku, psihološku i socijalnu podršku, sukladno pravilima struke i usvojenom znanju na brojnim stručnim edukacijama. Ono štonas posebno veseli je iznimno zadovoljstvo članova obitelji naših bolesnika, koji su puni riječi hvale za sve ono što je pruženo njihovom članu, a s obitelji ostajemo u kontaktu i nakon završetka perioda žalovanja. Kao pokazatelj dobrog rada, truda i angažmana, svjedoči i podatak da smo do sada skrbili o bolesnicima sa šireg područja Federacije BiH (Zapadnohercegovačka, Hercegovačkoneretvanska i Herceg-Bosanska županija) te cijelog područja Dalmacije (Republika Hrvatska). 

U narednom periodu, a na tragu ovoga što smo gore nabrojili, želimo dodatno unaprijediti naš rad te učiniti da svaki palijativni bolesnik, bez obzira na težinu i prognozu bolesti, dostojanstveno, bez bola i patnje, dočeka kraj svoga života.